Susresti znači prići i pitati:kako si?
Susresti znači prići i ne pitati ništa već samo primiti za ruku i poći zajedno.
Susresti znači osjetiti drugoga.
Susresti znači ne otići od sebe,a doći k' drugome.
Susresti znači spoznati.I prihvatiti do kraja.
Susresti znači više nikad ne otići.
Susresti znači predati sebe.I preuzeti drugoga.
Mnogi što odvijeka žive-makar stanuju-zajedno,još se nikada nisu susreli.
Susresti na znači doći do drugoga već ući u njega.Dopustiti mu da i on uđe u tebe.
Pozvati ga i otvoriti mu se.
Susret od nekada ostaje za svagda.
Susret se ne može dovršiti.
Samo je ono susretanje stvarno koje se uvijek iznova stvara.
Susresti znači imati snage plakati zajedno.I znati se radovati zajedno.
Susresti znači moći do kraja sačekati drugoga.
Susret od kojeg sve počinje jest kad čovjek sebe susretne.
Neki susreću sebe u moru,vjetru,kiši,tišini.
Neki se od tih ponovno gube kada se vrate ljudima.Ti se ni nisu susreli.
Neki susreću naznance,a kraj znanaca prolaze kao stranci.
Neki se susreću u tuzi,neki u radosti.
Samo je onaj susret pravi koji sve čini bliskim.
Nije potrebno znati ime čovjeka,nije potrebno drugo do proći na ulici kraj nekoga,a da ga se zauvijek susretne.
A oper,koliko ima istine u tim susretima,kad nam je prvi susjed onaj koji je od svih najdalji.
Poneke izbjegavamo.Ne želimo ih susresti.
I kao da ne znamo da smo upravo sami ti koje najgorljivijie nastojimo ne susresti.
Susret je mjesto i vrijeme od kojeg počinje čovjek.
Put je naš onaj koji neprestano vodi u smrt.Zar nas zato tako često nema na našim putevima?
Susresti znači naći dom.I biti dom.
Neki se susreću tek na samrti.Neki misle da je tada za sve već prekasno.
Neki ostavljaju susrete za vrijeme kada budu umirali.
Za one koji imaju računice s susretima uvijek je prekasno.
Mnogi se susreću tek kad znaju da su izgubili: Barem-htejeli bi se susresti.
sutra će se, možda,susresti oni što danas nisu uspjeli biti drugo do stranci.
najveći su susreti oni kada se susreću ljudi koji su bili zajedno pa su jedno od drugih odlutali.
Ljudi se raduju jedni drugima kada se susreću u daljinama.
Zašto li se ne znaju radovati kada se susreću u blizinama??
Neki se susreću u zatvorima.
Neki se ne susreću ni s kim jer su se zatvorili u sebe.
Ne susreću se ni sa sobom.
Neki sprečavaju druge da se susreću sa svojim.No,ne mogu ih spriječiti da se susretnu sami sa sobom.
IMA NETKO TKO NAS JE SUSREO NA KRIŽU.
Ne razumijem zašto s ne susrećemo u svojim križevima.
I zašto ih izbjegavamo?
Susrasti znači umrijeti da bi se živjelo više.
Susresti znači biti.
Susresti znači osloboditi.I sebe osloboditi.
Susresti znači prihvatiti čovjeka kao čovjeka-ne drugačijeg nego što jest,ne onakvog kakvoga bi ga se htjelo imati!
Stjepan LIce
, objavio ggogy 26. svibanj 2007 14:08:00
Ako možeš sačuvati prisebnost kada je svi oko tebe gube a tebe krive za to;
Ako možeš vjerovati u sebe kada svi u tebe sumnjaju i ne zamjeraš im što sumnjaju;
Ako možeš čekati,a ne zamara te, ili kada lažu o tebi,a ti se ne želiš služiti lažima,
kad te mrze,ne predaš se mržnji,ali da ne izgledaš predobar i da ne govoriš previše mudro;
Ako možeš sanjariti;ali ne daš snovima da tobom vladaju;
Ako možeš misliti,a da ti misli ne postanu svrhom;
Ako možeš primiti i pobjedu i poraz i jednako postupiti s te dvije varalice;
Ako možeš podnijeti da čuješ istinu koju si izrekao,kako se lopovi mijenjaju da bi napravili mjesto budalama,
ili gledati kako se ruše stvari kojima si posvetio sav svoj život,
pa da upreš i opet ga izgradiš starim,istrošenim oruđem;
Ako možeš prisiliti svoje srce i živce da služe tvom cilju,kada su već davno iscrpljeni i izdržati tako kada u tebi više nema ništa drugo osim volje da im zapovijedaš;
Ako možeš govoriti s gomilama i sačuvati krijepost
ili šetati s vladarima,a ostati čist i priprost,
Ako te ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu povrijediti,
Ako svi računaju s tobom,ali u tome ne pretjeruju,
Ako možeš ispuniti minutu koja sve prašta zbog novih vrijednosti koje nailaze
Tvoj je svijet i sve što je u njemu i bit ćeš čovjek,sine moj!!
Ako možeš vjerovati u sebe kada svi u tebe sumnjaju i ne zamjeraš im što sumnjaju;
Ako možeš čekati,a ne zamara te, ili kada lažu o tebi,a ti se ne želiš služiti lažima,
kad te mrze,ne predaš se mržnji,ali da ne izgledaš predobar i da ne govoriš previše mudro;
Ako možeš sanjariti;ali ne daš snovima da tobom vladaju;
Ako možeš misliti,a da ti misli ne postanu svrhom;
Ako možeš primiti i pobjedu i poraz i jednako postupiti s te dvije varalice;
Ako možeš podnijeti da čuješ istinu koju si izrekao,kako se lopovi mijenjaju da bi napravili mjesto budalama,
ili gledati kako se ruše stvari kojima si posvetio sav svoj život,
pa da upreš i opet ga izgradiš starim,istrošenim oruđem;
Ako možeš prisiliti svoje srce i živce da služe tvom cilju,kada su već davno iscrpljeni i izdržati tako kada u tebi više nema ništa drugo osim volje da im zapovijedaš;
Ako možeš govoriti s gomilama i sačuvati krijepost
ili šetati s vladarima,a ostati čist i priprost,
Ako te ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu povrijediti,
Ako svi računaju s tobom,ali u tome ne pretjeruju,
Ako možeš ispuniti minutu koja sve prašta zbog novih vrijednosti koje nailaze
Tvoj je svijet i sve što je u njemu i bit ćeš čovjek,sine moj!!
15. ožujak 2010 13:44:36, Anoniman (Neregistriran)
TKO SVE U HRVATSKOJ SE
JE IZREDAO NA VLASTI?!
Mi Hrvati moramo znati, da na čelu države imali smo deset godina prevaranta i lažova, ratnog profitera i zločinca. Zašto se danas kao narod čudimo – gdje smo? Pitam se: Kakav je to mentalitet bio u puku, da je to sve dopuštao. Mislim da, bila je to „bijeda ljudske vjere“, osakaćenost razuma i pamćenja… U cijelom svijetu ne postoji čovjek, koji je bio predsjednik dvaju različitih država, kao što je to bio Stjepan Mesić. Ovo nastupila je smrt (sad) za Hrvatski narod. Stvarno u politici imamo obične „političke lešine“, koje brinu samo da njima bude dobro. Kraj toga što su nas zadužili na milijarde i milijarde eura.
U slici i riječi
Smijeh i strah
Jadranka Kosor, predsjednica hrvatske Vlade, obećala nam je: „Da do kraja 2010. godine imat ćemo uređenu pravnu državu“. Seljački prosvjedi su prošli, a sad Hrvatsku natresaju već neki drugi – digli su se i radnici koji mjesecima ne primaju svoju plaću. I oni su kriknuli: „Ovo je naš kraj i država nas je napustila!“ Premijerka Kosor tri puta na dan se presvlači i mijenja nakit i broševe,…, i ponavlja izbezumljenom narodu: „Gospodarska situacija je super“. Dok borba za goli život traje, ona s osmijehom gleda zemlju kako propada.
Kakav smo to mi narod?
Trač nas više zanima od propasti!
Obećala nam je (bivša srpkinja iz Pakraca Vlaisavljević), da na kraju tunela nas čeka svjetlo. Da iz Banskih dvora će izići nekoliko mjera koje će pojačati zapošljavanje. Ta raspuštenica nema ni svoga muža, za kojeg bi rekla evo ovo je moj čovjek. Ali zato u hrvatskom izaslanstvu, koje je hodočastilo Benediktu XVI i Vatikanu, u diplomaciji je bio i premijerkin sin, koji je Papi poljubio ruku. Ako Vlada RH, nema strategiju za vođenje države neka se makne. Ministar gospodarstva Đuro Popijač otišao je u Siriju, kako bi potražio kakve poslove za Hrvatsku.
Još se taje i niječu komunistički
zločini i ratna profiterstva
„Domovinskog rata“
Mnogi ratni zločini još nisu dovoljno rasvijetljeni, odnosno o njima i istinama se šuti. Još nisu izašli na vidjelo dana, pa stoga se nismo oslobodili okova i mraka komunističkog totalitarizma. U Čazmanskoj šumi desili su se strašni zločini za koje je kriv Franjo Tuđman. I u Bjelovaru je krajem 1945. godine, Josip Manolić, isto dao postreljati u šumi „Lug“ mnoge Hrvate. Komunistički ratni zločinci su: Josip Boljkovac, Dušan Bilandžić, Janko Bobetko, Josip Perković, Stjepan Hršak, Ivica Račan, Josip Mesić,… Ovo pitanje Hrvati ostavljam Vama – Kako su (bivši) UDB-aši, partizani i komunisti mogli stvoriti „novu“ Hrvatsku državu 30. svibnja 1991. godine? Dok teorija zavjere još traje, mnoge ubojice mirno i bezbrižno spavaju. Pitam hrvatske branitelje od čega smo se oslobodili? Kako smo mogli naplatiti ratne štete od Vrhovnog komandanta JNA i Predsjednika SFRJ-a Stjepana Mesića, kad nam je (bio) predsjednik Republike Hrvatske od 18. 02. 2000. – 18. 02. 2010. godine.
U Bjelovaru, 15. 03. 2010.
HRVATSKI POKRET ŠTIT
(bitka za Hrvatsku)
Branko Stojković, predsjednik
brankostojkovic152@yahoo.com
095/814-82-90 , 091/797-65-56
http://istinazanarod.blog.hr
http://mesomeso.blog.hr
http://bjelovarskiklan.blog.hr
čet - 22.02.2007, objavio ggogy 22. veljača 2007 18:06:00
Danas sam gledao jednu prekrasnu bajku o ljubavi,vječnoj
ljubavi!
Žao mi je što je nisam gledao od početka pa ne znam naslov
bajke.
Ljubav iz bajke,bajke koja postoji u svačijoj glavi.Zašto
nikako ne možemo pretočiti tu bajku u stvaran život.Da li je možda ta bajka stvarnost,a
ovaj život koji živimo bajka,samo ružna bajka!?!?Ako je ono ljepše bajka,zašto
je iz svoje glave ne možemo materijalizirati u ovaj “normalan svijet“!?Što nam u ovaj svijet
donosi tolike predrasude i strahove,a u svijetu u glavi nam može biti tako
prekrasno.
Uvijek se govorilo,još kad smo bili mali,vjeruj samo jako
vjeruj i sve je moguće.
Pokušavam vjerovati,ali izgleda da vjerujem samo kada
sklopim oči a čim ih otvorim vidim ovaj svijet i vjere više nema.
Toliko bi htio vjerovati i pretočiti iz svoje glave u ovaj
svijet,materijalizirati svoju misao,stvoriti je stvarnom i živjeti tako.Ali
teško je to otvorenih očiju,a možda sam baš kraj tih otvorenih očiju tek
slijep.Zagrebem površinu stvari, a ne vidim dubinu.
Možda ta moja bajka nije svačija bajka.Možda netko u svojoj glavi vidi drugačiju bajku.Možda se u globalu bajke preklapaju a u sitnicama ne.
Kad bi ih svi mogli materijalizirati,možda bi svijet bio i gori.Tko zna!?
Izgleda da nam je ipak suđeno živjeti u bajci u kojoj se sad svi nalazimo,a to je ovaj život koji živimo.Drugu bajku samo zadržati skrivenu u svojoj glavi.
22. veljača 2007 20:23:00, lota
Jednom kada sklopiš oči, dobit ćeš prave odgovore na sve što se pitaš...i onda, kada se probudiš, možda ćeš shvatiti da svatko od nas može pisati svoje bajke ukoliko vjeruje u pobjedu Dobrote...
24. veljača 2007 22:25:00, Anlah
Rekla bih: izgleda da nam je suđeno živjeti u ovoj priči u kojoj se nalazimo, a bajke...? Osim iza vjeđa, nekad zažive jer te netko pogleda u oči dovoljno duboko? Nadam se :)
19. ožujak 2007 2:28:00, NIGHTSTALKER (Neregistriran) (Neregistriran)
GGOGY ja jedno ne razumin , koji si kurac ovo napisa i stavia na net... iz ovoga mogu izvuci misljenje da si ti covik koji brine zbog sitnica pa jebala te prica o bajci nu sad je 2:20 ujutro i ja ovo moran procitati...iskreno stari danas nikoga nebrine sto je bajka a sto realan zivot ZASTO; zato sto i da si u pravu to se nemoze prominit nego zivimo u zivotu onosno bajci u kojoj i jesmo i to se nece mjenjati a kamo li prominit od strane pojedinca ili neke populacije sto znaci da ja nejeben 2% ovoga sto si napisa jer od vremena otkad san ovo napisa pa do vremena dok ti ovo procitas ggogy umrlo poginulo crklo osakaceno je na 100 000 ljudi a do vremena dok ovo netko komentira umrjet ce ih jos toliko i ne prirodnom smrcu, zato ostavi se coravog posla i odjebi diskusije dali je ovaj zivot bajka ili ipak ne ---> negledaj svjet u globalu nego pokusaj krenuti pojedinacno pas vidit da ces stat na prvome, ne zato sta ces ih morati pogledati kroz 7 miliardi ljudi nego zato sto je ovaj zivot najobicnije SRANJE Stari pozdrav iz Splita, pozdravi cacu i mater jer su odgojili dobrog sina(ako je tko umra u familiji od navedenih (za mi je, a' stas)) LOL:-)
11. svibanj 2007 13:08:00, Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran)
I,jesili pronašao svoju bajku?
, objavio ggogy 22. veljača 2007 10:44:00
Ljudi vole laž ili zakulisne igre,ne vole govoriti
jednostavnim jezikom,vole govoriti u metaforama,komplicirati.Zašto su
takvi?Žele li na taj način stvoriti krivu sliku o sebi,žele li tako
zagospodariti drugim ljudima?Moje mišljenje je da se ti ljudi jako boje,to su
ljudi koji žive u strahu non stop.Ljudi koji se boje svoje sjene,koji ne stoje
čvrsto na svojim nogama,ne poznaju svoju unutrašnjost.
Čovjek koji se pozna više nema straha,ništa ga ne može
dirnuti što netko priča o njemu.Taj čovjek govori jednostavno,iskreno,otvoreno.Taj
stoji na svojim nogama čvrsto.Najgore je što nas i u svijetu vode ljudi koji vole
zakulisne igre,laži i metafore.Tko ih bolje vodi taj vlada!Ostali ga prate jer su i oni takvi jer
ne znaju tako dobro igrati tu igru kao i vođa.U njima ima negdje pokopano ono
djetinjasto:jednostavnost,iskrenost i otvorenost .
Dijete dok je malo ne vodi nikakve igre,ono je takvo kakvo je;jednostavno,iskreno totalno otvoreno.
Kad se u njemu počne budi strah i misli da nešto ne zna jer roditelj ga jedan upozorava a drugi mu to dopušta,tad ono zbog ne znanja počinje igrati igru.Kod jednog prihvaća dopuštanje kod drugog se ponaša drugačije.Njegova igra je ipak još nevina,ono želi samo mir,daje svakome što mu paše,odgovara, jer još ne shvaća,zašto je kod jednoga ovako kod drugoga drugačije.Najgore je što se takve situacije događaju non stop i tako nauči i ono da kroz život se treba igrati zakulisanim igrama.
Ali odrasli te igre igraju vrlo bezobrazno,ne radi neznanja,nego pronalaženja slabosti kod druge strane da bi je mogli iskoristiti.
Zato nam svijet i je takav,svatko se boji svakoga,i svi imaju maske na licu.Imamo maškare ne samo svake godine u veljači,nego cijeli život.
Bojimo se svoje jednostavnosti,iskrenosti i otvorenosti da nas netko ne zgazi,iskoristi.
Mogu nas iskoristiti,ali na kraju oni ostaju sami u svojoj igri jer i djetetu svaka igra kad-tad dosadi i ono odlazi,odlazi tražiti novu igru jer ta mu je već dosadila,kompicirana mu je;ostat će u njoj samo ako mu postane jednostavna,bez kulisa i maski.
Ali kroz tu igru je ipak nešto naučio,naučio je više o drugom igraču mada taj drugi misli da ga je više upoznao jer je dijete skroz otvoreno.
Kroz laži ,masku koliko ih god mijenjali postoji samo jedna igra,igra bježanja od sebe,a ako bježiš od sebe,tko koga više poznaje?Otvoreni se poznaje skroz i ne mora se skrivati,zamaskirani misli da se poznaje, drago mu je što se drugi otvara jer bi i sam htio biti takav,ali strah u njemu je jači i igra dalje svoju igru.Boji se te jednostavnosti,otvorenosti i iskrenosti,jer zna da će mu ipak kad-tad maska morati spasti s lica,a on će ostati ogoljen.Ne shvaća da će baš tad biti svoj,da će tad strah nestati i da će stajati na svojim nogama uspravno!
Ne kaže se bez veze da ljudi kad su stariji postaju kao mala djeca!
MI im se smijemo,ali to je ono pravo.
Ti ljudi su cijeli život igrali zakulisane,maskirane igre koje su im donijele samo boli i u starosti su shvatili, kad su se smirili, da je sve to glupost,shvatili su tad da kroz život je trebalo ići jednostavno,otvoreno i iskreno da bi im bilo puno lakše.
Zato se i govori poštuj starije,uči od njih jer za njih su takve igre prestale,iz njih tad govori ta jednostavnost,iskrenost,otvorenost.
Dijete dok je malo ne vodi nikakve igre,ono je takvo kakvo je;jednostavno,iskreno totalno otvoreno.
Kad se u njemu počne budi strah i misli da nešto ne zna jer roditelj ga jedan upozorava a drugi mu to dopušta,tad ono zbog ne znanja počinje igrati igru.Kod jednog prihvaća dopuštanje kod drugog se ponaša drugačije.Njegova igra je ipak još nevina,ono želi samo mir,daje svakome što mu paše,odgovara, jer još ne shvaća,zašto je kod jednoga ovako kod drugoga drugačije.Najgore je što se takve situacije događaju non stop i tako nauči i ono da kroz život se treba igrati zakulisanim igrama.
Ali odrasli te igre igraju vrlo bezobrazno,ne radi neznanja,nego pronalaženja slabosti kod druge strane da bi je mogli iskoristiti.
Zato nam svijet i je takav,svatko se boji svakoga,i svi imaju maske na licu.Imamo maškare ne samo svake godine u veljači,nego cijeli život.
Bojimo se svoje jednostavnosti,iskrenosti i otvorenosti da nas netko ne zgazi,iskoristi.
Mogu nas iskoristiti,ali na kraju oni ostaju sami u svojoj igri jer i djetetu svaka igra kad-tad dosadi i ono odlazi,odlazi tražiti novu igru jer ta mu je već dosadila,kompicirana mu je;ostat će u njoj samo ako mu postane jednostavna,bez kulisa i maski.
Ali kroz tu igru je ipak nešto naučio,naučio je više o drugom igraču mada taj drugi misli da ga je više upoznao jer je dijete skroz otvoreno.
Kroz laži ,masku koliko ih god mijenjali postoji samo jedna igra,igra bježanja od sebe,a ako bježiš od sebe,tko koga više poznaje?Otvoreni se poznaje skroz i ne mora se skrivati,zamaskirani misli da se poznaje, drago mu je što se drugi otvara jer bi i sam htio biti takav,ali strah u njemu je jači i igra dalje svoju igru.Boji se te jednostavnosti,otvorenosti i iskrenosti,jer zna da će mu ipak kad-tad maska morati spasti s lica,a on će ostati ogoljen.Ne shvaća da će baš tad biti svoj,da će tad strah nestati i da će stajati na svojim nogama uspravno!
Ne kaže se bez veze da ljudi kad su stariji postaju kao mala djeca!
MI im se smijemo,ali to je ono pravo.
Ti ljudi su cijeli život igrali zakulisane,maskirane igre koje su im donijele samo boli i u starosti su shvatili, kad su se smirili, da je sve to glupost,shvatili su tad da kroz život je trebalo ići jednostavno,otvoreno i iskreno da bi im bilo puno lakše.
Zato se i govori poštuj starije,uči od njih jer za njih su takve igre prestale,iz njih tad govori ta jednostavnost,iskrenost,otvorenost.
Mada i među njima ima ih još koji nisu postali djeca.
22. veljača 2007 10:55:00, lota
Ma, znaš...ako su me nešto naučile godine koje imam i situacije u kojima sam se našla...to je da nikada ne bježim od sebe, niti od svoje sreće, niti od tuge, jer - to nema smisla...Gledam svoju djecu i često si mislim: život doista treba biti jednostavan. NAdam se da sam na dobrom putu...
22. veljača 2007 12:29:00, Anlah (Neregistriran) (Neregistriran)
u suštini, svi mi plačemo isto, ma koliko godina i iskustva imali. welcome, in btw :)
sri - 21.02.2007, objavio ggogy 21. veljača 2007 18:02:00
Zašto je ljubav za čovjeka tajanstvo?
Zašto je ne vidi svojim očima?
Zašto se ne može vidjeti očima?
Zašto je ne vidimo srcem?
Zašto su nam srca tako zatvorena?
Zašto je tražimo samo u malim stvarima?
Zašto je ne dajemo beskrajnu?
Zašto je ne primamo beskrajnu?
Osim od nekoga…..
Ljubav,ta divna riječ
želim je dati
i ne želim stati
Širim je oko sebe i zračim
dal na pravi način
Previše je nudim
Al opet krivo sudim
Svima je nudim
u svima je budim
Svima je nudim
al sam se probudim
Svima je dajem
zato sam ostajem
Svima je dajem
A tužan ostajem
Ljubavi puno imam
samo od nekih pravu je primam
Ljubav koju i primim
zbog ljubavi neke otpilim
Ljubavi neke,ja pomislim
I ostane da samo mislim
Ljubav,ta diva riječ
Želim je dati
teško mi ide
jer previše je širim
a ja se ne smirim.
21. veljača 2007 21:16:00, lota
U tebi je mnogo ljubav i mnogo želje za ljubavi. Nadam se da ćeš se jednom smiriti u sigurnoj luci,negdje gdje ćeš se osjećati potpuno i sretno. Život je more, svi smo mornari, svoju ljubav ne treba rasipati, nego je brižno čuvati za nekoga posebnog.....
25. veljača 2007 10:55:00, ggogy
istina je, jako mnogo ljubavi,ali ovaj mornar već postaje malo olinjali mornar,ali stari morski vuk..:-) uvijek se čuva inače najviše ljubavi za onoga za koga mi mislimo da je poseban u jednoj situaciji naravno samo..-)a svima bi je trebalo davati jednako
19. ožujak 2007 2:39:00, NIGHTSTALKER (Neregistriran) (Neregistriran)
ETO ME GGOGY OPET A JEBALI TE TVOJI KOMENTARI PA KAKO SAMO MOZES OPET GLUPOST NAPISAT LOTA JE TO NAPISALA KAKO BOG ZAPOVIDA E, ZATO NE PIZDI
sub - 17.02.2007, objavio ggogy 17. veljača 2007 10:02:00
Strah ih je samo suočiti se s tobom u verbalnoj komunikaciji,kad
ih napadaš,jer tad te ne mogu gledati u oči,ne mogu se braniti,znaju da će se
prozreti njihova laž,tad šute ko pičke.Najviše se vidi koliko su lažljivi kad
se boje sitnice,komentara što se tu ostavlja o njima,a govore:“boli me briga
tko što piše i tko čita,ja se poznam,i ne otkrivam se svakome skroz“.Da li se
ikome otkriva iskreno?Ako se i otkriva, daje li lažnu masku,lažnu masku
čistoće,ljepote duše,lažnu masku ljudskosti..kako bi ljudi mislili da je
idealna osoba a u stvari je iskvarena!Osoba koja se boji u stvari sama
sebe.Začahurena u svojoj kukuljici lažne osobnosti,jer može ona misliti i da je
dobra,i zli ljudi ne misle da su loši,o sebi imaju najbolje mišljenje.
19. veljača 2007 0:18:00, Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran)
Ne volim se petljati u tuđe stvari, ali isto tako ne volim niti kada se čovjek boji istine o sebi. Pročitao sam post koji si očito obrisao i sada htio ostaviti komentar, ali ga nema ( tog posta). Na ovom blogu se neke stvari mogu lako povezati, ali to nije važno ono što je važno je to da se mnogi kriju u virtualnom svijetu i ne prihvaćaju sliku o sebi onakva kakva je. Tebi savjet da se ne petljaš s osobama koje se sebe boje, možda je u prvi mah lakše petljati s takvom osobom, ali moje iskustvo govori da to ne donosi dobro. Pa ti biraj. Pozz
21. veljača 2007 11:55:00, lota
Uh, nadam se da je ljutnja na tog nekog prošla! Hajde, kad sad imaš novi look bloga, napiši i novi post! Ali, bez rikanja :-)
19. ožujak 2007 2:51:00, NIGHTSTALKER (Neregistriran) (Neregistriran)
MA STA OVI GGOGY JE ZBUNJEN GORI SAN MU NAPISA SVASTA O NJEMU A JEBEMU GGOGY PAZI MALO OVI TEXTOVI SU SMISNI USPOREDIA SAN TVOJE RADOVE I VIDIA DA NEMA NIKAKVE PSIHOLOSKOG LINKA STO ZNACI DA SE NE RADI O JEDNOJ OSOBI NEGO VISE NJIh HOCU REC DA IH DOSLOVNOM SMISLU IZMISLJAS A KAO PISAC TO TI NE PROLAZI , KAD PISES ONDA PISI O SEBI BEZ OBZIRA KOLIKO TO IZGLEDALO NEPRIVLACNO A NE DODAVAT CUKAR(IZMISLJOTINE) DA PRIVUCES CITATELJE , PA JESI PROCITA PLATONOVE KNIGE U SVAKOJ GA SAM PREPOZNAO BOJA PRICE GA ODAVALA NIJE BILO IZMISLJANJA TO JE PISAC NEBUDI PLAGIAT BUDI ti NEMA VEZE AKO SU RJECI MALENE I NESLIKOVITE JER CE TE CITATELJ PREPOZNATI U SVAKOM STIHU TO JE SNAGA PISCA, BAS KAO IRON MAIDEN(heavy metal grupa) GOTOVO SVAKI STIH DA JE IDENTICAN A OPET TOLIKO RAZLICIT ZVUK GLAZBE TOLIKO ISTO TAKO , PONAVLJAN NE IZMISLJAJ DA PRIVUCES PUBLIKU JER CE DOC DO TOGA DA TI LJUDI NAPISU 'PEDERU' ZA NAPISAN TEXT, LOL:-)
pet - 16.02.2007, objavio ggogy 16. veljača 2007 14:03:00
Zakljucio sam da u životu nikada ne mogu biti prijatelj sa nekom ženom.Htio bih to,ali jednostavno u tome nemam sreče.Ako hočeš biti prijatelj samo,ona hoče i krevet,ako završiš u krevetu,iza opet neče da ste samo prijatelji,tad bježi od tebe skroz.Ko bi ih shvatio!!!
19. ožujak 2007 2:35:00, NIGHTSTALKER (Neregistriran) (Neregistriran)
A GGOGI IDI U KURAC SAD SAM KOMENTIRA TVOJU ONU BAJKU NA VRHU, MA ZNAS STA TRIBA SI UKOMPONIRAT BAJKU O SAVRSENOM PRIJATELJSTVU S ZENOM , E ONDA BI TE DONIRA S CESTITKAMA OVAO STA PISES ... NEZNAM OVAJ TEXT MI SE CINI DA SAMO ZELIS RECI KAKO SI JEBA ZENE I DA NISI DJEVAC A JEBALE TE ZENE ONDA, MA IDI U KURAC LOL:-))) podi slusat iron maiden da se smiris ka ja...
čet - 08.02.2007, objavio ggogy 8. veljača 2007 20:45:00
Ovih dana sam imao toliko boli u duši,evo nikaad nisam nešto tako javno pisao(ni rekao javno-još gore..:-)),ali ovu noć sam i ležao u krevetu i plakao ko malo dijete.
Nije mi bilo ni malo krivo,toliko toga se nakupilo u meni da sam jednostavno puknuo i nisam izdržao.Prođe ti sve kroz glavu što si radio zadnjih desetak godina,one ratne neću spominjati,samo ove zadnje svog privatnog života u šta sam se sve ugurao,što sam sve radio.
I gledaš što imaš od toga u životu i ne vidiš ništa, samo prazninu,imaš egzistenciju imaš sve za normalni život samo nemaš one ljubavi koju svatko na ovome svijetu treba.Od takve jedne sam ja otišao.Najgore što me ništa ne vuće da se vratim,u glavi negdje postoji-vrati se,ali svijest razmišlja drugaćije.Idi dalje i ne osvrći se unazad.Tamo znaš da imaš četiri mala plava krasna oka i ženu koja te voli,
ali ne ti se ne želiš vratiti,želiš kroćiti dalje u život,pokupiti nova sranja života,ulaziti u nove zavrzlame,trošiti si živce na to i nadati se nečemu što u tvojoj glavi izgleda odlično,savršeno a dok se nadaš tome usput gaziš kroz trnje, koje si si sam napravio i stiščes zube i ideš kroz njega i naravno pukneš ko ljuska jajeta kad ti se nakupi malo više sranja,ali onda opet začepiš nos i dalje ideš kroz ta sranja.
Nedaš se,i mada ponekad pucaš,prihvačas ta sranja i mirišeš ih ponovo.Glava ti, kad se malo smiriš, veli samo nastavi,gazi dalje,ne osvrći se,guraj,idi samo,naprijed i naprijed,proći će ta sranja,jednom mora doći čisti put,kao nakon minskog polja.
Ponekad strijepiš ići naprijed,ali najviše te nekako kad se smiriš boli briga,ideš i ne brineš se o ničemo dok te opet ne strefi više malih sranja i neko veliko pa opet pukneš.
A znaš da tamo negdje daleko iza tebe,daleko iza puta koji si prošao te čeka netko od koga si otišao,ali ti znaš da se nećeš vratiti jer je put koji si prošao dug ,dug. I razmišljaš kako je bolje ići naprijed jer cilj ne može biti tako daleko,mora da je bliži nego vratiti se,usput malo skreneš s puta,naravno odmah se uvališ u nevolje a i doživljavaš ih na samom putu.Ali ne ti grizeš i ideš,mogu ja mogu,govoriš sam sebi.
I možeš kako god put bio težak,a povratak je možda lakši.Goniš samo naprijed i misliš,je lakše se vratiti,ali zanima me što je ispred mene,koliko god bilo teško.
Tako ideš i pucaš kao ja sinoć.Nekada se dobro vratiti,ali ja nisam taj tip.Radije gazim naprijed.
Ali tko zna jednog dana,ali koliko se poznam - teško.Makar i na tom putu propao,ali vodim sebe u propast a ne druge.
Vjerujem da one koje sam ostavio ne vodim,da će s njima biti sve dobro.Ameni kako bude ,bude.
Ali ponekad imam pravo puknuti.
Danas sam se raspisao i ko zna kad ću opet tako.
Nije mi bilo ni malo krivo,toliko toga se nakupilo u meni da sam jednostavno puknuo i nisam izdržao.Prođe ti sve kroz glavu što si radio zadnjih desetak godina,one ratne neću spominjati,samo ove zadnje svog privatnog života u šta sam se sve ugurao,što sam sve radio.
I gledaš što imaš od toga u životu i ne vidiš ništa, samo prazninu,imaš egzistenciju imaš sve za normalni život samo nemaš one ljubavi koju svatko na ovome svijetu treba.Od takve jedne sam ja otišao.Najgore što me ništa ne vuće da se vratim,u glavi negdje postoji-vrati se,ali svijest razmišlja drugaćije.Idi dalje i ne osvrći se unazad.Tamo znaš da imaš četiri mala plava krasna oka i ženu koja te voli,
ali ne ti se ne želiš vratiti,želiš kroćiti dalje u život,pokupiti nova sranja života,ulaziti u nove zavrzlame,trošiti si živce na to i nadati se nečemu što u tvojoj glavi izgleda odlično,savršeno a dok se nadaš tome usput gaziš kroz trnje, koje si si sam napravio i stiščes zube i ideš kroz njega i naravno pukneš ko ljuska jajeta kad ti se nakupi malo više sranja,ali onda opet začepiš nos i dalje ideš kroz ta sranja.
Nedaš se,i mada ponekad pucaš,prihvačas ta sranja i mirišeš ih ponovo.Glava ti, kad se malo smiriš, veli samo nastavi,gazi dalje,ne osvrći se,guraj,idi samo,naprijed i naprijed,proći će ta sranja,jednom mora doći čisti put,kao nakon minskog polja.
Ponekad strijepiš ići naprijed,ali najviše te nekako kad se smiriš boli briga,ideš i ne brineš se o ničemo dok te opet ne strefi više malih sranja i neko veliko pa opet pukneš.
A znaš da tamo negdje daleko iza tebe,daleko iza puta koji si prošao te čeka netko od koga si otišao,ali ti znaš da se nećeš vratiti jer je put koji si prošao dug ,dug. I razmišljaš kako je bolje ići naprijed jer cilj ne može biti tako daleko,mora da je bliži nego vratiti se,usput malo skreneš s puta,naravno odmah se uvališ u nevolje a i doživljavaš ih na samom putu.Ali ne ti grizeš i ideš,mogu ja mogu,govoriš sam sebi.
I možeš kako god put bio težak,a povratak je možda lakši.Goniš samo naprijed i misliš,je lakše se vratiti,ali zanima me što je ispred mene,koliko god bilo teško.
Tako ideš i pucaš kao ja sinoć.Nekada se dobro vratiti,ali ja nisam taj tip.Radije gazim naprijed.
Ali tko zna jednog dana,ali koliko se poznam - teško.Makar i na tom putu propao,ali vodim sebe u propast a ne druge.
Vjerujem da one koje sam ostavio ne vodim,da će s njima biti sve dobro.Ameni kako bude ,bude.
Ali ponekad imam pravo puknuti.
Danas sam se raspisao i ko zna kad ću opet tako.
8. veljača 2007 22:15:00, calamity jane
stvari se meni čine jasno i djeluj dok ne bude prekasno. gaziti naprijed može se i kroz povratak, ali ti znaš jedini dali to vrijedi. meni se ćini da vrijedi i da shvaćaš da vrijedi, al ja sam tek neobićna jahačica koja ne razmišlja puno o očitim stvarima nego djeluje. kažeš vodiš sebe u propast a imaš sve, čudno.
19. ožujak 2007 2:56:00, NIGHTSTALKER (Neregistriran) (Neregistriran)
DAJ LJUDI NEMOZE SE PROCITAT KOMENTA NEMOGU VODIT STA JE GGOGY NAPISA MICITE OVU GLUPU SLIKU KOJA NEMA VEZE S RADOVIMA .BICE DA JE GGOGY ADMINISTRATOR, BENTI GGOGY MINJAJ FRONT KOMENTARA U CRNO STOKO.
Ovo je super,otkud ti ovo?